zeljko-kipling
Plodovi Artopije

Ako… Kipling & Maae

Kiplingova pesma Ako… odavno mi je prirasla za srce. Pokretala je moju Artopiju, odnosno nadahnjivala me je već sa 17-18 godina. Zamišljao sam da je izgovaram svom sinu. Ne baš da recitujem Kiplinga, nego da je nekako takvu, sa tim porukama i tom dubinom, podelim sa njim kada bude bio na nekim životnim raskršćima.

Relativno skoro sam je pročitao na engleskom, u originalu. Shvatio sam da je svaki prevod ove pesme koji znam zadržao njen smisao, ali je potpuno nestala njena melodija. Kiplingova pesma uopšte nije tako prozna. Imao sam utisak da su je svi prevodioci, uključujući tu i Andrića, prepričali.

Bio sam inspirisan da je prevedem tako da zadrži autentičnu melodiju. I zadovoljan sam kako je ispala.

Ako… (Radjard Kipling – u prevodu autora bloga)

Možeš li sopstveni zdrav razum sačuvati
Kad počnu da te krive da zbog tebe gube svoj
I biti siguran u sebe kad svi počnu sumnjati
Još dodati razloge za sumnju rulji toj

Ako možeš čekanje da strpljivo izdržiš
I kad te lažu da nikad ne utoneš u laž
Ni kad te mrze nikad nikog da ne mrziš
Da razumljivo pričaš i prosto izgledaš

Da sanjaš, a san da ne ovlada tobom
I da maštaš, a mašta da ne postane ti sve 
Bilo pobedom il’ porazom da završiš s borbom
Ako isto se nosiš s ove varalice dve

Ako možeš podneti da ono što si rekao
Izvrću jadnici da nahrane budale
I gledati da ruši se sve što si stekao
Te graditi opet uz alate dotrajale

Ako možeš uložiti sav svoj imetak
U igru na sreću, rulet ili meč
I izgubiti i vratiti se skroz na početak
A nikad o tome ne izustiti ni reč

Ako možeš svoje srce i nerve i žile
Upregnuti da se na nogama održiš
I kad ti iz tela sve snage iščile
Osim volje koja kaže da moraš da izdržiš

Ako možeš se u masi istaći vrlinom
I kraj kraljeva sačuvati osećaj za ljude
Ako svakom budeš tu s razumnom silinom
I ni dušmanu ni bližnjem ne daš da ti naude

Ako možeš svaki tren života koji vodiš
Ispuniti sadržajem vrednim za boj
Tvoja biće ova Zemlja kojom hodiš
A iznad svega… bićeš čovek sine moj

A onda je proradila inspiracija da napišem svoju verziju ove pesme.

Ako… (autor bloga)

Ako lutaš stalno bez svesti o sebi
A ne vidiš način da promeniš to
I kad bi mogao, ništa menjao ne bi
Na sebe si takvog već navikao

Ako u životu ne vidiš smisao
Putevima istim gaziš svaki dan
Kao da ti je sudbu drugi zapisao
Pa odrađuješ uspostavljeni plan

Ako ti za radost potrebna je droga
Piće, cigarete, kocka il’ seks
Da hraneći strasti dolaziš do toga
Prelepoga stanja kad prestaje stres

Ako radiš samo za nasušna hleba
A nečem drugom posvetio bi se
Kada bi mogao, al’ ti radiš šta treba
Da ne bi život osvetio ti se

Na kraju – nisi sam, zavise od tebe
Roditelji, deca, žena, brat, svi
Nemaš ti taj luksuz da misliš na sebe
Kad znaš da bez tebe svet stao bi

Krajnje je vreme da zamisliš se malo
Prilezi u kovčeg, de, odmori se
Da li je stvarno sve bez tebe stalo
Il’ teče život iako nema te?

Ustani sad opet da pomogneš nekom
Ne vredi, duh si, potrošio si vek
I vidi, bez tebe snalaze se lepo
Shvati da životu sam život je lek

Pa i ti oživi, oživi zbog sebe
Ne jer se traži da ostaneš živ
Opet budi poput tek rođene bebe
Ni za šta niti odgovoran ni kriv

Upoznaj ispočetka i sebe i svet
Otkri ukuse, miris, zvuk, dodir, vid
Ushićeno slavi svaki svesni pokret
Polako na noge diži se uz zid

Uspeo si! Bravo! Na noge si stao
Postigao si to, sad ćeš moći sve
Preispitaj dobro sve što si pre znao
Menjaj što te koči da ostvariš sne

Ti si to što radiš, što hoćeš to si ti
Posveti se zato tome do kraja
Znaj da rad je tvoj plod kreativnosti
Koju crpiš iz unutrašnjeg raja

Ko spozna ko je, životu smisla daje
I sudbu svoju samostalno kroji
Pazi svoje telo da što duže traje
I ničega se, ničeg baš ne boji

Subrscribe!

Kako su ti se dopale ove dve pesme? Ostavi neki komentar.

Upisivanjem svog mejla u ovu formu prijavljuješ se da ti stižu informacije o novim tekstovima sa bloga.

Hvala ti!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *